Pred početak godine prelistao sam spisak filmova koji izlaze 2015. i rešio da sastavim top 10 najiščekivanijih filmova, filmova koje moram da pogledam u bioskopu jer ne mogu da čekam još nekoliko meseci do pojavljivanja na internetu. Na samom vrhu ove liste našao se Avengers: Age of Ultron. Moja očekivanja su bila ogromna, pogotovo nakon što su filmovi sa mesta 3 i 8 bili i više nego zadovoljavajući. Kako se film približavao entuzijazam je rastao, uprkos mojim pokušajima da se ne nadam previše, i dostigao taj nivo da sam počeo da sumnjam da može da me “zadovolji”, koliko god dobar bio. Avengersi nisu ispunili moja očekivanja, na moju veliku sreću mogu da kažem da su ih premašili.
Iako je 11. film u Marvelovom univerzumu, i svi su povezani jedni sa drugim na neki način, da biste ispratili sve i uživali u filmu nije neophodno da pogledate nijedan prethodni! Naravno, ukoliko ih pogledate mnogo brže i bolje ćete razumeti određena dešavanja, šale, reference ka budućim filmovima i nećete gurkati prijatelje u sred filma zato što vam nešto nije jasno. Doduše, sve ovo možete dobiti i iz “kratkog” rezimea prijatelja “zaluđenika”, ili ako ne poznajete nekog takvog – od mene. No, da ne dužim više i krenem u analizu. Trudiću se da spoјlere zaobilazim u širokom luku, ali podrazumevaću da ste trejlere pogledali, tako da stvari iz trejlera ne smatram da spadaju u spojlere.
Priča o Avengersima ne može ni da se započne a da se ne pomene brilijantni Joss Whedon. Posle sjajno odrađenog posla na prvom delu, niko nije dovodio u pitanje da li je nastavak filma koji je oborio rekord u zarađenom novcu u prva dva vikenda prikazivanja dobar, jedino pitanje koje je kružilo bilo je “da li je bolji od originala”. Iako se mišljenja kod ovog pitanja razlikuju, i najčešće nijanse odlučiju, kod mene dileme nema, Avengers: Age of Ultron je najbolji film koji smo dobili od Marvela, bar za sada, i za to je najzaslužniji svakako Whedon. Sjajno nas je upoznao sa novim likovima, nastavio da razvija heroje koje znamo, produbio postojeće odnose i na zanimljiv, čak u nekim trenucima i dirljiv, način uspostavio neke nove. Kao režiser i scenarista filma predstavio nam je stranu kakvu do sada nismo videli u ovom univerzumu, mračnu i prilično ozbiljnu. Videli smo naše heroje kako sumnjaju ne samo u sebe, već i jedni u druge, kako se bore sa unutrašnjim demonima, koje svako od nas ima u sebi, i bore da sačuvaju ljudskost dok se nalaze pred najtežim zadatkom do sada. Pored toga, film je prepun neverovatnih akcionih sekvenci i još boljeg humora. Za razliku od prvog dela, gde se polako podizao ritam do konačne borbe u “velikom finalu” filma, od samog početka je dat “gas do daske”, i u pogledu akcije i komedije, bez pomisli na kočnicu tokom celog filma. Borbe su sjajno osmišljene, još bolje orkestrirane i odrađene, a onda i savršeno snimljene i prenete na veliki ekran, uz izuzetno bitne komične “one liner”-e koji su specijalitet gospodina Whedona. Još bolje je usklađena ogromna glumačka postava i Joss još jednom pokazuje talenat da rukovodi i izvlači najbolje iz velikog broja ljudi. Lestvica je sada postavljena još više i pred braćom Russo, režiserima sledećeg nastavka, je izuzetno težak posao. O efektima neću ni trošiti reči, u tom polju nas je Marvel već odavno navikao na perfekciju.
Jedna od najpozitivnijih stvari mi je način na koji su odrađeni odnosi između likova, i sami likovi. Posle, sada već većeg, broja misija koje su prošli zajedno, Avengersi na početku deluju kao dobro nauljana mašina i odlični prijatelji. Toliko dobra da čak imaju neke međusobne kombinacije u borbama od kojih poželiš da se u sred bioskopa zadovoljno razdereš “daaaaaaa!” ( npr. Cap i Thor). Svako zna svoje mesto u timu, svi se drže dogovora i rade jedni sa drugima i jedni za druge. Međutim, sve se menja kada nalete na Maximoff blizance, Wandu i Pietra (Scarlet Witch i Quicksilver), čudo iz Sokovie, kako ih nazivaju jer su prava na mutante u vlasništvu Foxa. I dok Quicksilver fizički parira našim junacima, Scarlet Witch se igra sa njihovim umovima, što dovodi do već pomenutog razdora i kao rezultat dobijamo epski okršaj Hulka i Iron man-ovog Hulkbustera! Hvala veštice! Takođe, blizanci su jako lepo uvedeni u priču, njihov odnos je zadivljujući, a razvoj likova izuzetno dočaran i već su posle prvog pojavljivanja na velikoj sceni pobrali mnogo simpatija. Aaron Taylor-Johnson i Elizabeth Olsen svakako mogu da prisvoje veliki deo zasluga za to. Mladi i harizmatični dvojac se tokom celog filma ravnopravno držao sa već oformljenim i voljenim likovima i glumcima, posebno Elizabeth sa kojom smo napokon dobili još jedan moćan i samostalan ženski lik (pored “princezica” kojima treba spašavanje u današnjem dobu filma sve ih je manje), da je moguće da ljudi po izlasku iz bioskopa imaju novog omiljenog heroja.
Robert Downey Jr. još jednom briljira kao milijarder, genije, plejboj i filantrop Tony Stark (jedna od omiljenih scena iz prvog dela). Iako je pred timom neustrašiv i juriša, bez razmišljanja o posledicama po sebe, u svaku opasnu situaciju, Tony-a proganjaju strahovi nastali kao posledica invazije Njujorka. Iz želje da spreči da se tako nešto ikada ponovo desi ali i da “okači o klin” svoja Iron man odela, zajedno sa Bruce-om Banner-om, stvara Ultrona, program namenjen da čuva ljudski rod, ali polazi naopako. Uz svo dužno poštovanje Lokiju, Ultron je najbolji negativac koji je do sada viđen u Marvelovim filmovima. James Spader, zvezda serija “Boston legal” i “The Blacklist”, pruža performans od koga zastaje dah. U ulogu inteligentnog i zastrašujućeg Ultrona unosi svoj dobro poznati šarm i dovitljivost, i istovremeno izaziva oduševljenje i jezu kod publike.
Romantičan odnos Natashe Romanoff i Bruce-a Banner-a, nagovešten u trejleru, je bio jedan od onih stvari za koje sam imao utisak da će biti isforsirane i smatrao sam da nema potrebe za tako nečim, ali i tu sa zadovoljstvom mogu reći da sam se prevario. Već na samom početku njihov odnos je ustanovljen i odlično obrazložen i postaje izuzetno prirodna stvar, čak i nešto za šta navijate, što nikad ne biste očekivali u ovakvom filmu. Scarlett Johansson, kako su mnogi fanovi zahtevali, dobija više vremena pod reflektorom, a mi kao rezultat saznajemo ko je u stvari fatalna lepotica zvana Black Widow. Za razliku od prošlog filma gde je imao samo “wow!” faktor, Hulk/Bruce Banner je ovog puta razrađen mnogo više kao ljudsko biće i Mark Ruffalo fenomenalno dočarava emocije i muke čoveka koji se pretvara u čudovište i uništava sve pred sobom i time nanosi bol i patnju drugima.
Thor je u odnosu na ostatak ekipe proveo manje vremena na platnu, ali je svaki trenutak koji je proveo bio fenomenalan. Chris Hemsworth svakim filmom sve više napreduje kao glumac, a sada je svom arsenalu dodao i komediju. Odličan tajming i harizma koju poseduje su dovele do toga da “ukrade šou” u zajedničkim scenama, a posebno treba obratiti pažnju na scene sa Thorovim čekićem jer su urnebesne. Drugi Marvelov Chris, Evans, kao Captain America učvršćuje svoju poziciju apsolutnog vođe Avengersa, što možemo da vidimo kroz ceo film, od toga kako orkestrira “svojim vojnicima” u borbi do motivacionih govora da podigne ekipu kada je to najpotrebnije. On ne želi da uradi samo ono što je ispravno, već želi da to uradi i na pravi način. Zbog toga često ulazi u svađe i okršaje sa Tony-em, koje su započele još u prvim Avengersima i polako rastu, kao što se vidi u fenomenalnoj sceni kada seku drva, dok ne dođu do tačke bez povratka sledeće godine.
To su svi, zar ne? Zaboravili ste nekog bitnog, i ne, nisam sarkastičan. Iskreno, koliko vas se pitalo šta će ovaj lik sa lukom i strelom u Avengersima, i s punim pravom. Jeremy Renner je u prvom filmu praktično zombi do samog kraja gde ispali par strela i to je to. Veoma svesni toga, Joss i ekipa su ovog puta dali više priče liku Clinta Bartona, a čak se i kroz dijaloge primećuje da okreću na šalu sve ono što smo svi mislili o ovom liku, i Hawkeye, meni lično, postaje možda najpozitivnija stvar kod filma. Ne samo da smo saznali malo više o njemu, već se u nekim ključnim trenucima pokazao kao veoma bitan deo tima, a od svih Avengersa je stvorio najbolji odnos sa blizancima i svojim iskustvom bitno učestvovao u njihovom razvoju, posebno Wande. Stiče se utisak da se iz međusobnog poštovanja između njih rodio odnos roditelj – deca.
Pažnja! Mini spojler! Ako želite totalno iznenađenje preskočite ovaj pasus!
Jedna od stvari koja me je iritirala kod Marvela je činjenica da nijednom liku ne preti prava opasnost. Čak i kada su bili smrtno ranjeni ili je izgledalo da je neki lik završio svoje (Agent Coulson, Nick Fury, Loky x2, itd.), Marvel ga je vraćao u život i time ne samo izbacio neizvesnost, već je počeo da nervira fanove ponavljanjem istih scenarija. Toliko su puta odradili tu „foru“ da je počelo da deluje da heroji više ništa ne rizikuju u borbi sa neprijateljima jer im se sigurno neće ništa desiti, nema nikakve težine u tome što rade. I ne, niti želim niti volim da vidim nekog od glavnih likova kako gine u borbi, ali je Marvel došao u situaciju da jednostavno mora da ubije jednog od likova kako bi podigao taj dramski nivo za buduće filmove. I moram da kažem da su na pravi način rešili ovaj problem, još jedan veliki plus.
Kraj mini spojlera!
Jedina negativna stvar koju imam da kažem je da su neke stvari delovale dosta zbrzano i možda su nedovoljno objašnjene. Trebalo je malo više vremena možda posvetiti kreaciji Ultrona i Visiona (o kome namerno nisam pričao jer se u trejlerima pojavio na sekund, sve što ću reći je da je Paul Bettany, kao i ostatak glumačke ekipe, bio sjajan), bolje objasniti kako bi imali još veći efekat kada ih napokon vidimo, i definitivno Thorovom samostalnom pohodu. Ta scena, odnosno taj deo priče je morao da bude tu zarad daljeg raspleta u filmu i uopšte u ovom univerzumu, ali po mom mišljenju predstavlja najslabiju scenu u filmu jer izgleda kao isforsirana montaža kojoj fali konteksta, posebno ako niste upoznati toliko sa ostalim filmovima. Film traje skoro dva i po sata i nije bilo moguće dodavati još scena, ali iako su čini mi se izabrali prave scene i napravili sjajan film, imam utisak da će Whedon-ova produžena verzija od tri i po sata, koja će se pojaviti kada se završi prikazivanje u bioskpima, biti još bolja.
Sve u svemu Avengers: Age of Ultron je sjajno povezao sve prethodne filmove dodatno razrađujući određene stvari i najavio naredne filmove pomoću skrivenih značenja, odnosno popularnih „easter eggs“, a opet kao samostalan film priredio sjajno iskustvo i uživanje. Iako nije uspeo da ostvari savršenu ocenu i skine sa trona Nolanovog Mračnog viteza, kao najbolji superherojski film, što se mene tiče zaslužuje odličnu ocenu na skali od 1 do 5 – 5.
Kako se vama svideo film? Da li ste uočili reference na „Captain America: Civil war“, „Black Panther“, „Thor Ragnarok“ i „Avengers: Infinity war“, i da li mislite da je dat dobar uvod u treću fazu? Ako imate nekih pitanja u vezi sa Marvel univerzumom slobodno pišite, i ne zaboravite da nam uskoro stiže još jedan specijalitet u vidu „Ant-man“-a, poslednjeg filma druge faze ovog fascinantnog projekta.
Izvor fotografija: www.comicvine.com, www.yahoo.com, www.playbuzz.com, www.emertainmentmonthly.com, www.slashfilm.com, www.screencrush.com
Note: There is a rating embedded within this post, please visit this post to rate it.
The post Avengers: Age of Ultron appeared first on Časopis InterFON - studentski časopis.